Ravnoteža

Kao što ste primjetiti svuda oko nas postoji zakon ravnoteže, zima–ljeto, odnosno toplo–hladno, umiranje – rađanje, itd. Od kud ta ravnoteža, tko zna? No nije to u tolikoj mjeri ni bitno, važno je to da je prisutna i manifestira se svuda oko nas.
Ono što je bitno u daljnem tekstu je činjica da društvo u kojem živimo živi neuravnoteženo i većina ljudi zanemaruje tu ravnotežu. Nadalje se postavlja pitanje kada će djelovati zakon ravnoteže i dali će biti grub i jak pošto se od pamtivjeka zna da priroda ima svoje grube strane odnosno nema takta u vraćanju udraca.
Razgovarajući sa nekolicinom moji dobrih prijatelja shvatio sam da je dosta nas sklono životu u neravnoteži odnosno u neskladu sa prirodom, iako često to pokušavam objasniti nikako ne uspjevam jer su neke mjere i koncepti jednostavno dominantniji, no o tome u nekom sljedećem članku. Stvarnost koju proživljavamo je sklona u velikoj mjeri i životnim komponentama poput: posla, faksa, kompjutera, knjige i slično, dok se s druge strane zanemaruje odmaranje, boravak sa dragim ljudima i prijateljima, odlazak u prirodu i stoga se stvorila jedna populana izreka: "Nemam vremena!" Neke navedene komponente će s vremenom postati ovisnost, a pod time mislim na ljude koji su previše radili, učili i sjedili beskorisno za kompjuterom te dolazi pitanje kada će zakon ravnoteže uzeti stvar u svoje ruke. Postoji objašnjenje da ljudi koji su imali život sklon ravnoteži imaju jak imunitet na gripu jer je ona u ovom primjeru jedan od odgovora prirode na neuravnoteženost života jer je druge pokosila dok su bili u utrci za nametnutnim komponentama.
Isto tako i udar recesije i krize je na neki način odgovor što će vjerovatno lakše objasniti ekonomisti, no s moje strane mislim da se radi o tome da smo mi svi ovce koje proganjaju vukovi, što hoće reći da će slabi i stari pokleknuti tim vukovima i zakon ravnoteže je proradio. Pa zar nije dosta luksuza kojeg neki imaju? Ovim putem zahvaljuem prirodi jer će odraditi dio posla dok će opet biti onih koji će se odupirati i stvarati naboj sljedećem udaru zakona ravnoteže. Ne znam dali ste uspjeli primjetiti ali što se više odupireš to dobiješ jači udarac nazad.
Prije podosta vremena pročitao sam da su negdje u nekoj šumi potukli vukove i da se nedugo nakon toga proširila epidemija na ljude uzrokovana bakterijama truljenja umrlih životinja, iz primjera se vidi koliko je čovjek tu ključni čimbenik za nastalu situaciju.
Za pisanje ove teme dirnuo me jedan članka koje sam pročitao u dnevnim novinama, a govori sljedeće:
"Nedavna otkrića britanskih znanstvenika pokazala su da bi topljenje ledenjaka moglo poticati prirodne procese kojima se usporava globalno zatopljenje. Tim znanstvenika koji se trenutačno nalazi na brodu HMS Endurance, na obali Antarktike, otkrio je da se iz otopljenog leda ledenjaka u more otpuštaju sićušni dijelovi željeza. Tim se željezom hrane alge, koje cvjetaju i upijaju štetni ugljik dioksid, a tada potonu, "zaključavajući" štetne plinove na stotine godina, piše Daily Mail. Otkriveno je da zelene alge mogu zakopati CO2 na dno oceana, a znanstveni tim smatra da bi proces mogao biti ključ odgađanja globalnog porasta temperatura. "Čini se kako nas sama Zemlja pokušava spasiti", rekao je glavni istražitelj, profesor Rob Raiswell sa sveučilišta Leeds. Daljni eksperimenti bit će provedeni ovoga mjeseca na britanskom otoku South Georgia."
E sad, iz primjera se vidi da zemlja odgovara na globalno zatopljenje tako da se čovjek u nekoj mjeri ne treba plesti jer ništa mi ne znamo u principu. Sjetite se, nekad su ljudi vjerovali da je zemlja ravna, a isto tako zamislite kako će se smijat ljudi za par tisuća godina kad saznaju za ideologiju koju sad podržavamo i u koju smo uvjereni.
U velikoj mjeri možemo puno učiniti ako ne činimo ništa. I na kraju ajmo živjeti u ravnoteži i neka to bude glavna stvar za redizajn civilizacije. Jer oscilacije koje proživljavamo poput euforije–depresije, veselja–tuge dovode do iscrpljenja odnosno crpe energiju koju možemo usmjeriti na polja ljubavi znanja i općeg mira.
Neka bogati postanu manje bogati, neka siromašni postanu manje siromašni, nek se rađaju novi životi u skladu sa prirodom, nek se aktivira ravnoteža. Jer budemo li se crpili nametnutom prirodnom ravnotežom teško ćemo se podići nazad!

Daniel Bratić